Željko Badurina: Vikend-slikar


Foto: Boris Cvjetanović

Željko Badurina je rijetka biljka u lokalnom suvremenom umjetničkom okolišu. I šire od njegovih granica. Humorist bez plitkosti, satiričar bez gorčine, (post)konceptualni umjetnik bez teškoća pri komunikaciji s najširom mogućom publikom, grafičar i slikar s odmakom (ili pomakom), koji svoje matične medije izražavanja svjesno i dosljedno koristi u kontekstu masovnih medija, Badurina je jedan od nekolicine “novomedijskih” autora svoje generacije (kao drugi istog trenutka pada na pamet samo Siniša Labrović), čije je radove sigurno doživjelo mnogo više ljudi nego što bi ih znalo reći tko ih je napravio. Za razliku od Labrovića, koji je kao prvenstveno performer najčešće i izvođač i subjekt svojih radova (mada, naravno, kroz svoj lik kanalizira univerzalne teme i društvene proturječnosti), Badurina se na taj način uglavnom ne eksponira, već se “krije”, barem zadnjih godina, iza nebrojenih Facebook i inih “mema” koje, međutim, jasno zaokružuju prepoznatljivi tonovi njegovog humora i svojevrsni obrasci oblikovanja elektronske slike, što ih je razvio s vremenom.

Namjerno stalno na rubu kiča, Badurinini internet-radovi, do kojih je postupno evoluirao autorov raniji dugogodišnji projekt Post-art i razni prateći analogni kolaži, fotomontaže i dr., zapravo su najsustavniji i najizrazitiji primjeri “campa” u hrvatskoj umjetnosti izvan specifičnih supkulturnih niša, te su kao takvi, u progresivnom smislu, integralni elementi popularne i masovne kulture koju istodobno kritiziraju i slave. Badurina ipak neprekidno zadržava određeni odmak od takve kulture, periodično priređujući “prave” izložbe svojih internet-radova u “ozbiljnim” galerijama i sličnim izložbenim prostorima, što istovremeno njegove radove društveno legitimira kao suvremeno-umjetničke te medije i njihovu kulturu unutar koje radi predstavlja kao više nego kapacitirane da komuniciraju kompleksne estetske i socijalno-kritičke koncepte. Win-win situacija, reklo bi se! No čak i Badurina, uslijed višegodišnjeg iznimno intenzivnog rada, treba “godišnji odmor” od interneta, pa makar ferije bile kontinuirano rascjepkane na manje vikend-jedinice, kako to nerijetko biva u prekrasnom svijetu prekarnog rada.

Za svoj treći samostalni nastup u Galeriji Atelijera Žitnjak, po čemu je također jedinstven, jer je prvi umjetnik u povijesti Žitnjaka kojem je uspjelo triput izlagati kod nas (i to s lakoćom!), Badurina je izabrao veoma obimnu seriju ulja na platnu Vikend-slikar (njih oko 130 formata 24×30 cm), na kojoj je radio vikendima od 2015. god., popraćenu s deset digitalnih ispisa na platnima istog formata, na kojima su sabrane njegove Misli o slikarstvu. Postav izložbe zaokružuju sve kartonske kutije u kojima su vikend-slike inače zapakirane ― jedna od ključnih determinanti oblika samih slika, jer su im svojom praktičnošću uvelike odredile format ― te jedna samostalna mala slika, tzv. najava iduće izložbe, kojom je autor učinio bitan iskorak u svom dosadašnjem slikarskom radu. Premda je Badurina fotografije vikend-slika tijekom njihovog nastajanja objavljivao na svom Facebook profilu, kao i Misli o slikarstvu u formi FB-statusa, za razliku od recentnih solo-izložbi koje su njegove autorske “meme” iz digitalnog (virtualnog) prostora društvene mreže prenosile u analogni (materijalni) prostor galerije, ovaj rad nije suštinski određen medijem interneta, kako što se tiče distribucije slika, tako i reakcija na sve što “poručuju”. Kao i višeput dosad u svom opusu, neovisno o mediju izražavanja i komunikacije, Badurina sabranim vikend-slikama iznova pokazuje da, što se njega tiče, nema značajne razlike između radova koje osmišljava sa širokom publikom na umu, te koji originalno komentiraju opći društveni kontekst, i radova koji promišljaju sami svijet umjetnosti sada i ovdje: njegove paradokse, procese u stalnoj petlji, njegove sada već bolno smiješne brojne (ne)mogućnosti da se nadraste i nanovo osmisli. Tu, svoju “drugu” veliku temu, Badurina katkad kodira visoko internim referencama (primjeri (foto)kolaža iz serija Fotosinteza, Post-art, Vrijeme je za optimizam i drugih), ali zahvaljujući svom istančanom, uvježbanom osjećaju za vizualne i semantičke gegove, igre i provokacije, čak i u tim slučajevima univerzalna rezonanca humora izbija u prvi plan. Tako je i s Vikend-slikarom.

Naime, doslovnost naslova rada duhovito prožima sve elemente Vikend-slikara: Badurina mala ulja na platna doista naslikava samo vikendom ― kada se on i supruga, isto renomirana umjetnica Božena Končić Badurina, odmaraju od svog svakodnevnog rada, pripremanja učenika srednjih škola i dr. za prijemne ispite na Akademiji likovnih umjetnosti i srodnim fakultetima, te podučavanja crtanja ― budući da se za slobodnog vremena tijekom radnih dana autor ne stigne baviti sporom radnjom slikanja, pa tada kreira brže internet-radove, zaista ne znajući za odmor u punom smislu riječi.

Rad ― rad u (suvremenoj) umjetnosti ― rad u slikarstvu su, dakle, glavne teme Vikend-slikara, verbalizirane urnebesnim Mislima o slikarstvu u stilu radosnih satiričkih parola, a vizualizirane čitavim nizom, dapače, mrežom vrlo sličnih slika na najvećem zidu galerije, ispunjenih okuugodnim plohama i linijama zagasitih plavih, zelenih i tirkiznih tonova te snažnijih crvenih i narančastih, u školski ispravnim omjerima i kompozicijama koje evociraju scenografiju kakvog mondenog “beach bara” ili korporativnog ureda japija, što su do pozicija društvene i ekonomske moći došli ravno s “rave partya” kasnih 90-ih ili ranih 2000-ih. Ujedno su to i gotovo jedini kupci ili, otmjenije rečeno, mecene s kojima ne samo Badurina, nego i umjetnici u Hrvatskoj uopće mogu računati, što je činjenica koju autor ovim radom istodobno prešutno priznaje te onako kako samo on zna, podjebavajući tako da nikoga ne uvrijedi, dovodi u pitanje. Jer, ukoliko je ovakvom vrhunskom profesionalcu osnovno zanimanje ― crtanje i slikanje ― postalo hobi tijekom vikenda, što tek reći (o) mnogima koji nemaju sreću (ili nesreću?) živjeti od zanata za koji su se akademski obrazovali?

Na tome tragu, čitavo moderno i suvremeno slikarstvo u Badurininom Vikend-slikaru oslikava puni krug od impresionizma do danas ― dok su u davna vremena 19.st. hrabri pioniri, nerijetko amateri, vikendima napuštali radna mjesta ili atelijere da bi za promjenu slikali u prirodi, prenoseći stvarnost na platna na svoj način, i tako stvarajući cijeli novi jezik arta, danas se umjetnici s iskustvom cjelokupne Zapadne avangarde i neoavangarde vikendima povlače u svoje sobe (jer najčešće nemaju atelijere) kako bi se hobistički odali larpurlartizmu, nadajući se da će, jednog lijepog dana, možda moći to unovčiti nauštrb posla koji im otkida umjetnost od usta. Takvi su pioniri jednog novog povratka.

Tekst: Bojan Krištofić

Željko Badurina rođen je 1966. u Zagrebu. Godine 1996. diplomirao je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Do sada je nastupio na dvadesetak samostalnih izložbi i akcija te na brojnim skupnim izložbama. Dobitnik je Nagrade Gradskog ureda za kulturu na 3. hrvatskom trijenalu grafike 2003. godine te Nagrade HDLU-a za najbolju izložbu 2013. Radovi mu se nalaze u zbirkama suvremene umjetnosti Filip Tradea i HYPO banke. Član je HDLU-a i HZSU-a.

Prilikom izložbe Vikend-slikar Željka Badurine, pokrenut je internetski radio-podcast Audio Žitnjak (ujedno istoimeni potprogram “živih” izvedbi umjetnosti zvuka te eksperimentalne i alternativne pop-glazbe u Galeriji AŽ), u čijoj prvoj epizodi slušateljima/icama donosimo audio-vodstvo izložbom i razgovor s umjetnikom. Uz birane glazbene podloge iz svoje bogate elektroničke fonoteke, Badurina potanko pojašnjava kako je postao vikend-slikar i zašto. Poslušajte!

Montaža zvuka: Luka Čuljak

Samostalna izložba Vikend-slikar Ž. Badurine održava se od 26. lipnja do 11. srpnja 2020. godine.

Izložba 26.06. — 11.07.2020.