Glorija Lizde: I continually hear the sound of a waterfall

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Glorije Lizde “I continually hear the sound of a waterfall” koje će se održati u srijedu, 13. svibnja u 19h u Atelijerima Žitnjak, Žitnjak 53.
Izložba je otvorena do 6. lipnja 2026. g.

_________________________________________________________

Glorija Lizde: I continually hear the sound of a waterfall

“Neprestano čujem zvuk vodopada”, povjerila se jedna od pacijentica doktoru Jean-Martinu Charcotu prilikom povratka u bolnicu na liječenje. Dijagnoza je bila histerija, a Charcot jedan od najcjenjenijih neurologa 19. stoljeća. Ovaj “Napoleon neuroza”, kako su ga u njegovo vrijeme običavali zvati, najviše se bavio upravo pacijenticama s histerijom. Dijagnoza se davala prilično olako te predstavljala krovni termin za čitav niz simptoma bez jasnog fizičkog uzroka – od naglih promjena raspoloženja, tikova i konvulzija, bolova u tijelu i slabosti, pa sve do nepravilnosti u menstrualnim ciklusima. Te su nepravilnosti, naime, bile tumačene kao znak nestabilnosti, a nestabilnost je, smatrali su uvaženi liječnici onog vremena, bez sumnje, inherentna upravo ženskoj prirodi. U konačnici, i sama riječ histerija dolazi od grčke riječi hystera koja u prijevodu znači maternica.
Izložba Glorije Lizde “I continually hear the sound of a waterfall” ponavlja pacijentičinu konstataciju, koristeći je kao svojevrsni citatni fragment koji, s jedne strane, prenosi riječi žene s dijagnozom histerije, dok s one druge, predstavlja estetski i konceptualni okvir izložbe u Galeriji AŽ. Kolaži koje Lizde izlaže na Žitnjaku prikazuju, prema autoričinim riječima, “novonastala nedefinirana (ne)bića i prizore” sastavljene od fragmenata arhivskih fotografija te vizualnih prikaza maternice, ginekološkog pribora i fotografske aparature korištene u medicinskom dokumentiranju pacijentica. Umjetnica je vizualne materijale od kojih se sastoje radovi prikupila u arhivima te pronašla u knjigama koje se bave upotrebom fotografije u medicini, kao i u ženskim časopisima s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Te je materijale, u početku, intuitivno spajala i slagala na zid tek kao reference za neki budući rad, da bi, postepeno, gotovo spontano, iz njih nastali nadrealni kolaži koji pripovijedaju o ženskoj prirodi, uslijed nerazumijevanja, patologiziranoj i tretiranoj kao bolest. Slijedom artističkog procesa, medicinski pristup, temeljen na klasifikaciji, kontroli i objektivizaciji ženskog tijela, biva fragmentiran te sastavljen na nekonvencionalan i naizgled nasumičan način, tvoreći vizualnu strukturu koja otvara prostor za neka nova, “ženska”, čitanja praksi koje su se odvijale u bolnici Pitié Salpêtrière. U vrijeme kad se fotografiju smatralo “objektivnim dokazom”, Jean-Martin Charcot i njegovi suradnici, angažirali su fotografe kako bi dokumentirali stanja koja su povezivali s histerijom. Štoviše, u bolnici je otvoren i fotografski studio u kojeg su dovodili pacijentice na fotografiranje. A kad one ne bi pokazivale znakove histerije, pribjegavali su brojnim metodama kojima bi, barem nakratko, dok traje fotografiranje, izazvali na licima nesretnih žena, željeni efekt. Pa su ih tako liječnici ubadali iglama, izlagali smradu sumpora i spaljenih životinjskih dlaka, hipnotizirali ih, ili su im, jednostavno sugerirali kakav se položaj tijela i izraz lica od njih očekuje, da bi fotografija bila uspješna. Slijedom toga, razvija se ideja histerije kao performansa, jer su pacijentice počele “izvoditi” simptome u skladu s očekivanjima liječnika i publike. Glorija Lizde koristi ove povijesne modele reprezentacije transformirajući ih kroz medij kolaža. No, ti kolaži ne rekonstruiraju povijest, niti ponavljaju predtekst, već dekonstruiraju narativ, uspostavljajući nove odnose i značenja u kojima se fragmenti prošlosti preoblikuju u prostor ženskog iskustva, snage i reinterpretacije. U izložbi “I continually hear the sound of a waterfall” umjetnica prisvaja te izlaže pogledima povijesno patologizirane fragmente ženskog iskustva, prepoznajući u onome što je nekoć bilo označeno kao histerija – u cikličnosti, osjetilnosti i krhkosti – izvor ženske snage. Razotkrivajući patrijarhalne mehanizme proizvodnje diskursa o ženskoj labilnosti, Glorija Lizde, kroz svoje radove, žensko tijelo i iskustvo upisuje kao prostor otpora, autonomije i ženske mudrosti. Izložbu, stoga, možemo čitati i kao suptilnu subverziju povijesnih režima nadzora i kontrole koji su oblikovali narativ koji i danas opstaje u različitim oblicima patrijarhalnih struktura i njihovih opskurnih suvremenih manifestacija, a koje, između ostalog, možemo pratiti i na zagrebačkom glavnom trgu svake prve subote u mjesecu.

Mirna Rul

__________________________________________________________

Glorija Lizde (1991., Split) završila je preddiplomski studij filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, traume, genetskog naslijeđa i sjećanja koristeći dokumentarnu i insceniranu fotografiju.

Ostvarila je nekoliko samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih izdvaja O21 OSTRALE Biennale, Residency Unlimited New York, Robert Capa Contemporary Photography Center, QUAD Gallery, Benaki Museum, 57. Zagrebački salon. Nominirana je za World Press Photo Joop Swart Masterclass 2020. te je jedna od izabranih fotografkinja u međunarodnom programu za nadolazeće umjetnike Parallel – European Photo Based Platform 2018. i 2021. g. Dobitnica je stipendije i rezidencije Dr. Éva Kahán Foundation za 2022. godinu. te dobitnica Nagrade Radoslav Putar 2022. za najboljeg mladog umjetnika.

www.glorijalizde.com

/////////////////////////////////////////////////////////////////

GALERIJA AŽ / ATELIJERI ŽITNJAK
― Žitnjak 53, Zagreb / atelijerizitnjak.com
― voditelj UO Atelijeri Žitnjak: Alem Korkut
― voditeljica Galerije AŽ: Mirna Rul
― fotograf: Boris Cvjetanović
― tenički postav: Jakov Habjan
― dizajner: Boris Greiner
Program UO Atelijera Žitnjak u 2025. godini podržavaju Zaklada Kultura nova i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, te Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba