Igor Čabraja: O gesti (Ian)

Galerija AŽ 29.04. – 17.5.2025.

Izložba Igora Čabraje “O gesti (Ian)” sastoji se od niza crteža glazbenika Iana Curtisa, nekadašnjeg člana manchesterske skupine Joy Division, koji je, iako preminuvši u ranoj mladosti sa svega dvadeset i tri godine, ostavio snažan trag na glazbenoj sceni još desetljećima poslije svoje smrti. Naime, nesretni je glazbenik bolovao od teškog oblika epilepsije, zbog čega je,  osim osebujnog glazbenog izričaja i mračnog baritona, razvio i sasvim specifične performativne kretnje, koje su na sceni ponekad oponašale, a ponekad zaista bile rezultat epileptičnih trzaja i konvulzija. Ovaj „epileptični ples“, kako su ga kritičari nazivali zbog „neartikuliranosti“ pokreta, reinterpretira Igor Čabraja u svojim crtežima. Nazvavši seriju od četrdesetak crteža, kao i čitavu izložbu u Atelijerima Žitnjak, „O gesti (Ian)“, Čabraja nam sugerira kako su upravo Ianovi pokreti tijela, odnosno svojevrsna gestikulacija, predmet njegova interesa, odnosno tema ove izložbe. U tekstu „Opaske o gesti“ Giorgia Agambena[1], o kojem je umjetnik kontemplirao stvarajući crteže poznatog glazbenika, filozof nam kazuje kako je gesta „izlaganje jedne medijalnosti, postajanje vidljivim sredstvom kao takvim”, odnosno tumači kako „u gesti nije sfera jedne svrhe same po sebi, nego čiste neposrednosti bez svrhe koja se saopćava ljudima.” Geste, kao takve, impliciraju neku odgodu, one se događaju između “sada” i “kasnije”, u prostoru između želje za prenošenjem neke poruke i trenutka njenog primitka. Te geste mogu biti svjesne, usmjerene ka jasnijem obrazlaganju poruke, poput pokreta ruku u znakovnom jeziku, no češće su nesvjesnog karaktera; to su oni nekontrolirani pokreti ruku ili drugih dijelova tijela kad, u žaru kakve rasprave, gotovo čitavim tijelom, nastojimo ukazati na ono za što, u tom trenutku, ne možemo pronaći adekvatne riječi. Zbog svog nesvjesnog karaktera, one predstavljaju čisto bivanje u pokretu koje karakterizira neodređenost, zbog koje ih nije moguće jednoznačno tumačiti. Bivajući tako između “sada” i “poslije”, te odgađajući trenutak njihove recepcije, prema Agambenu, one “lebde u neodređenosti”, izbjegavajući, gotovo unedogled, svoje definiranje, a istovremeno otvaraju prostor fluidnosti koju, pak, odgađanje nekog značenja uvijek implicira.

Pripovijedajući o gesti, kroz crteže koji prikazuju “epileptičan ples” Iana Curtisa na koncertu Joy Divisiona u Apollo centru u Manchesteru, Čabraja akcent stavlja upravo na grčevit pokret koji oscilira između ekspresije i nesvjesne reakcije, između scenskog nastupa i frenetične borbe s nemogućnošću te iste ekspresije. Curtisovi pokreti ne prate sasvim glazbu, niti su u potpunosti rezultat epileptičnog napadaja. Upravo zbog bivanja u tom “zrakopraznom” prostoru između nekontroliranog i namjernog, oni postaju slobodni od svakog pokušaja njihova tumačenja ili definiranja. Crteži Igora Čabraje izloženi u žitnjačkoj Galeriji AŽ postavljeni su, jedan za drugim na zidu, u neprekinutom nizu, a promatrajući ih, naslućujemo animaciju pokreta Iana Curtisa koji se, poput njegova plesa, tek nagovještavaju, jer nisu u potpunosti realizirani. Iščitavamo u njima autorovu namjeru da im dozvoli slobodu egzistencije na fluidnom “terenu” između nedovršenog i dovršenog. Crteži, odnosno skice Iana Curtisa, stoga, u sebi nose potencijal za kontinuirano bivanje u nedovršenosti. Poput Curtisova plesa, kojeg, upravo zbog izmicanja kontroli – kako njegovoj vlastitoj, tako i njegovih recipijenata – promatra kao prostor otpora, i Čabrajini crteži, opirući se težnji za konačnošću, traju u prostoru između “sada” i “kasnije”, “titrajući” u svojoj animaciji između autora i promatrača, proizvodeći dojam neprekinutog slijeda koji – ovisno o tome kako njihov tvorac odluči – može, ali i ne mora imati svoj početak i kraj.

Mirna Rul


[1] Giorgio Agamben, O gesti, https://pescanik.net/opaske-o-gesti/

Igor Čabraja bavi s grafičkim medijem, prvenstveno tehnikama dubokog tiska. Diplomirao je 2006. godine u klasi prof. Dubravke Babić i nakon diplome radi kao vanjski suradnik na kolegijima grafike na osječkoj i zagrebačkoj akademiji. Predavao je likovnu kulturu u OŠ Blaž Tadijanović u Podvinju u Slavonskom Brodu. Od 2010. godine zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje i danas radi u zvanju izvanrednog profesora. 2020. obranom doktorske disertacije pod nazivom Krhotine dovršava poslijediplomski doktorski studij grafike pod mentorstvom prof. Krasić. Izlaže od 2004., a u dosadašnjem umjetničkom djelovanju izlagao je na dvadesetak samostalnih te preko četrdeset domaćih i međunarodnih skupnih izložbi. Dobitnik je Premije HAZU (2012.) na 6. hrvatskom trijenalu grafike. Djela mu se nalaze u zbirkama Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu te Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu.

Izložba