Tomo Savić Gecan: Bez naziva 2022./2024

https://tomosg.com/galerijaaz2024

Tomo Savić Gecan: Bez naziva 2022./2024.

U žitnjačkoj iteraciji svog projekta „Bez naziva“, Tomo Savić Gecan dovodi u korelaciju dva događaja, odnosno dvije izložbe koje se odvijaju u dva različita grada – jedna u Zagrebu, u Galeriji AŽ, a ona druga u Osijeku. Prva izložba je samostalna izložba ovog autora, dok je ona druga 28. slavonski biennale, odnosno izložba koja se zbivala prije dvije godine. Na toj je izložbi Tomo Savić Gecan izložio rad u kojem najavljuje svoju samostalnu izložbu koja će se odvijati upravo 2024. godine. Naime, izloženi se rad sastojao od rečenice kojom autor napominje kako će kretanja posjetitelja u vrijeme trajanja 28. slavonskog biennala i analiza kataloga, uvjetovati njegovu ovogodišnju samostalnu izložbu. Je li već tada umjetnik znao da će biti riječ upravo o izložbi u Atelijerima Žitnjak ili se ta izložba mogla održati u bilo kojem drugom galerijskom prostoru, možemo samo nagađati, no stjecajem okolnosti, događaji koji su se odvijali na prošlom Slavonskom biennalu neposredno će utjecati na one u žitnjačkoj galeriji. Posjetitelji će, pritom, ukoliko se zateknu u pravo vrijeme na pravom mjestu, i sami moći svjedočiti uzročno-posljedičnim odnosima i dijalogu između dva prostora, a koji će rezultirati određenim zbivanjem na aktualnoj izložbi Tome Savića Gecana u Atelijerima Žitnjak. Drugim riječima, određeni elementi vezani uz već spomenuti biennale, „trigerirat“ će događaje u Galeriji AŽ, a zbivanja koja će se odvijati u Galeriji AŽ tijekom trajanja Gecanove izložbe bit će uvjetovana ponašanjem posjetitelja Slavonskog bijenala i AI analizom kataloga iste manifestacije. Proces koji determinira sva zbivanja rezultat je kompleksnih operacija koje će posjetitelju, nedovoljno upućenom u složene programske jezike, zvučati poprilično nerazumljivo jer je nizom naizgled nasumičnih odluka o izboru procesa i alata, došlo do određenih konsekvenci koje su, istovremeno, u potpunosti precizno izračunate i potpuno apsurdne. Analizom rezultata praćenja ponašanja posjetitelja Slavonskog biennala, kao i biografija te tekstova Valentine Radoš i Miška Šuvakovića, autor dolazi do rezultata koji će uvjetovati zbivanja u galeriji u Zagrebu, odnosno odrediti za koliko će se točno dana zbiti sljedeći događaj, predeterminiran izložbom koja se u Osijeku događala prije dvije godine. Upravo u određenom trenutku koji, ovisno o kutu gledišta, i jest i nije slučajan – jer, s jedne strane pomno je promišljen i proračunat od strane našeg umjetnika, a s one druge djelomično ipak ovisi i o nepredvidivim događanjima na Slavonskom bijenalu i ponašanju posjetitelja te manifestacije, autorica ovog teksta i kustosica izložbe u Galeriji AŽ, u točno određenim, precizno izračunatim terminima koji su proizašli iz analize bijenalne izložbe, pojavit će se nakratko u galerijskom prostoru. Vrijeme i duljinu njenog boravka u galeriji odredit će, pak, analiza kataloga spomenutog Biennala, kojom se uspostavljaju veze na temelju određenih sličnosti ili razlika u tekstovima kustosa prethodne izložbe i biografijama umjetnika. Kao i u drugim inačicama ovog projekta, Tomo Savić Gecan, potežući, gotovo iz prikrajka, konce radnje i povezujući dva naočigled nepovezana događaja uzročno-posljedičnim vezama, podsjeća nas pomalo na Aristotelovog „nepokretnog pokretača“ koji je uzrok svem kretanju, pri čemu on sam nije pokrenut. Spomenut će tako Gecan, u opisu svog rada, tek informaciju kako „parametri kretanja posjetitelja u vrijeme trajanja izložbe 28. Slavonski biennale i AI analiza teksta kataloga određuju vrijeme i dužinu pojavljivanja kustosice izložbe u galerijskom prostoru“. Gotovo do posljednjeg trenutka kustosici neće biti poznati rezultati AI analize, kao ni način na koji će složeni parametri utjecati na njeno kretanje, te posljedično, ni točno vrijeme i učestalost pojavljivanja u Galeriji AŽ, zbog čega ona postaje gotovo marionetom bez vlastite slobodne volje i bez mogućnosti utjecaja na ishod događanja. Konce marionete u svojim rukama drži autor izložbe, barem djelomično, jer ni on sam u potpunosti ne može utjecati na ishod događaja koji su se odvijali prije dvije godine, a bez kojih izložba u Galeriji AŽ ne bi bila moguća.
Mirna Rul

TOMO SAVIĆ-GECAN rođen je u Zagrebu 1967. Akademiju likovnih umjetnosti u Milanu završio je 1993. Sudjelovao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su izložbe u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu (1994.), Galeriji Kapelica u Ljubljani (1994.), Galeriji M6 u Rigi (1995.), Spaces Gallery u Clevelandu (1996.), Galeriji proširenih medija (s Julijem Kniferom) u Zagrebu (2005.), Bergen Kunsthall u Bergenu (2010.), Muzeju Jeu de Paume u Parizu (2010.), javnom prostoru Zuidplein u Amsterdamu i Muzeju suvremene umjetnosti u Eindhovenu (2016.), Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (Mali salon) u Rijeci (2017.), Galeriji Frank Elbaz u Parizu, 2023. Njegovi radovi predstavljeni su na skupnim izložbama u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu (2001.), Nacionalnom muzeju Królikarnia u Varšavi (2001.), Tehničkom muzeju u Zagrebu (2002.), Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb (2002. i 2012.), Kunsthalle Fridericianum u Kasselu (2003.), Galeriji Apexart u New Yorku (2000. i 2007.), Muzeju PS1 u New Yorku (2004.), umjetničkom centru De Appel u Amsterdamu (2009.), Kunsthall Bergen u Bergenu (2010.), Muzeju Witte de With u Rotterdamu (2011.), (ON) begane Grond u Antwerpenu (2015.) itd. Sudjelovao je na velikim međunarodnim manifestacijama: Manifesti 3 u Ljubljani (2000.), 51. Venecijanskom bijenalu (2005.) i Taipei biennalu (2012.). Godine 2020. posvećena mu je retrospektivna izložba u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a 2022. predstavljao je Hrvatsku na 59. Venecijanskom bijenalu.

Izložba