Vanja Babić: Goli Breg


Foto: Boris Cvjetanović

Goli Breg, nova samostalna izložba Vanje Babića, umjetnika mlađe generacije, predstavlja nastavak trasiranja puta kojim se u svom radu dosljedno bavi već nekoliko godina, a to je, govoreći općenito, široki kontekst kapitalističke privrede, neprekidne proizvodnje i potrošnje dobara i usluga, iscrpljivanja prirodnih i tzv. ljudskih resursa, kao i problem (ne)razumijevanja fenomena rada u lokalnom, post-tranzicijskom okruženju te taloženja nemjerljivih viškova takve industrije kakvi, umjesto da budu prerađeni i reciklirani na korist svima, sve više i više ugrožavaju čovjekov prirodni i izgrađeni okoliš. Poput svakog inteligentnog istraživača i stvaraoca, Vanja Babić se ovakvim vrlo generalnim pitanjima primarno bavi na partikularnoj razini svoje neposredne životne zajednice ― tražeći i pronalazeći te kritički obrađujući i kreativno tumačeći osebujne primjere posljedica gorenavedenih procesa, nerijetko u post-industrijskim područjima velegradske periferije, što je, dakako, obzor umjetničkog rada kakav u potpunosti odgovara izlaganju u Atelijerima Žitnjak. Ovom prilikom, u središtu Babićevog interesa nalazi se jedna posve neobična, nedovršena kuća, igrom slučaja smještena u blizini njegovog doma u Hrvatskom Leskovcu, na jugozapadnom rubu Zagreba, na mjestu poznatom kao Goli Breg.

“Pored poljoprivrednih zemljišta nalazi se divlje odlagalište otpada, koje čine većinom ostaci gradnje: beton, knauf, keramičke pločice, azbestne krovne ploče, (polu)prazne kante boje, crijepovi, plastika, cigle i šuta… Vrlo blizu ilegalne deponije mogu se pronaći polja kukuruza i pšenice, plantaža jagoda, čak i farma ovaca! Naime, kako bi izbjegli plaćanje odvoza krupnog otpada, stanovnici takvih krajeva spontano prave divlja odlagališta smještena jezivo blizu šuma, potoka, rijeka i uopće zelenih površina. Susjed koji je mijenjao azbestno krovište o tome je rekao: ‘To je otrovno, to treba zbrinuti negdje daleko od ljudi, najbolje u šumu…’ Na tom tragu, jedan ekscentrični čovjek je u naselju Goli Breg gradio kuću načinjenu isključivo od najrazličitijih otpadnih materijala, zbog čijeg je odabira i smještaja kuća postala ― skulptura. Susjedi su mi govorili o tom čovjeku: ‘Dugo ga nije ovdje bilo, što nas je začudilo. Onda je susjeda našla na internetu da je umro u 12. mjesecu. Liječio je dušu tako, po meni. Strašan je bio, da. Jednom je spomenuo da bu tu njegova unuka gledala televizor. On nosi iz grada smeće svakojako, nosi tu i pali. Nosio je smeće prvo u dječjim kolicima, a onda je nabavio invalidska. Imao je oko 55 godina i bio dosta velik čovjek, onak’ nabildan. Gledala sam ja kako on to radi i vidjela da od toga niš’ ne bu bilo.”

Kuća-skulptura tako postaje slikovita metafora spontanog taloženja otpada na gradskoj periferiji te u prigradskim naseljima, bez ikakve svijesti o posljedicama toga, bez ikakve institucionalne regulacije i, zapravo, bez bilo kakve vidljivosti izvan najšireg zagrebačkog prstena. Vanja Babić pronašao je još jedan nesvakidašnji izdanak svoje izvorne umjetničke teme praktički pred vlastitim kućnim pragom, pa kuća-skulptura od Golog Brega i Hrvatskog Leskovca do Žitnjaka priziva nove odbačene predmete koji predapokaliptičnim, ali bolno duhovitim tonom govore o obrtanju resursa koje se sve više sužava, čega i dalje nipošto nismo dovoljno svjesni. Sve dok ne naiđemo na odraz svoga lica zazidan u kuću od smeća jednog pokojnog osobenjaka.

Tekst: Bojan Krištofić

Vanja Babić (Zagreb, 1984.) diplomirao je na Tehničkom veleučilištu 2008. te magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pri Odsjeku za animirani film i nove medije, 2013. godine. Izlagački je aktivan i zapažen već za vrijeme studija, a iste godine kad je diplomirao dobiva nagradu Essl Art Award, stipendiju Becks za umjetničko stvaranje i posebno priznanje na izložbi Energija u organizaciji INA-e i ALU. Izlagao je na nekoliko samostalnih i sudjelovao u brojnim grupnim izložbama i umjetničkim akcijama u Zagrebu, Koprivnici, Beču, Londonu, Švicarskoj i drugdje. Godine 2017. bio je rezident pri Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, u sklopu programa rezidencijalne razmjene između te institucije i Pogona, Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.

Inspiracija i motivacija za njegov umjetnički rad proteklih nekoliko godina temelje se na preispitivanju socijalnih i kulturoloških postavki, konzumerizma, marketinga, uloge novca u društvu, različitih vrsta rada i radnika, problema otpada i recikliranja te načina na koji ljudi oblikuju svoje živote u odnosu na takve dijelove sistema.

https://vanjababic.wordpress.com/

― samostalne izložbe:
2012. Ima ih u tramvajima, Galerija SC, Zagreb
2014. Transformacija 1250, Galerija Prozori, Zagreb
2016. Kruh od jučer, Galerija Šira, Zagreb
2016. Super ponuda, Galerija Forum, Zagreb
2017. Forest, Happy Birthday to You!, Akademie Schloss Solitude, Stuttgard (Njemačka)

― nagrade:
2012. Stipendija za najboljeg studenta Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti, Zagreb
2012. Posebno priznanje “Energija” (nagrada za umjetnički rad), INA & ALU, Zagreb
2013. Nagrada Essl, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2014. Diploma s velikom pohvalom (Magna Cum Laude)
2016. Posebno priznanje 33. Salona mladih

Samostalna izložba Goli Breg Vanje Babića može se vidjeti u Galeriji AŽ od 29. ožujka do 10. travnja 2019. godine.

Izložba 29.03. — 10.04.2019.