Vesna Pokas


Foto: Boris Cvjetanović

U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, likovna autorica i pedagoginja, kiparica Vesna Pokas, dosljedno je posvećena sveobuhvatnom istraživanju izražajnih te, čak se može reći, životnih mogućnosti izgrađenih i prirodnih prostora te materijala, shvaćajući pritom prostor kao cjelovitu i nedjeljivu, duhovnu i materijalnu kategoriju stvarnosti, koja na ljudsku psihu i uopće unutrašnji život utječe prema određenim, kroz povijest umjetnosti i kulture prepoznatim i potvrđenim zakonitostima. Bilo da je riječ o javnim eksterijerima u zajedničkim prostorima prirode ili grada, ili pak izložbenim interijerima poput galerijskih ili muzejskih dvorana, Pokasino zadiranje u prostor, uvijek pažljivo promišljeno i prepoznatljivo suptilno, likovno vrhunski artikulirano te konceptualno temeljito razrađeno, se redovito zasniva na modernističkim otkrićima i reinterpretacijama geometrijskih i matematičkih datosti, koje prirodni i predmetni svijet istodobno usustavljuju prema čovjeku shvatljivoj mjeri (“čovjek — mjera svih stvari”) te mu pružaju alate za njeno transcendiranje, za uspostavljanje komunikacije s arhetipskim postavkama njegovog života. Dakako, sa sviješću o neraskidivom suodnosu između umjetničkog rada i svakodnevnice, u skladu s iskustvom povijesnih avangardi koje su, putem korjenite promjene doživljaja umjetnosti, težile izmijeniti i samo razumijevanje, pa i organizaciju društva i života.

Stoga je presuho, presuženo reći kako su radovi Vesne Pokas, posebno u novije vrijeme, intervencije u prostoru, prostorni ambijenti, “site-specific” instalacije i sl; oni doista mogu biti sve to, no istovremeno nisu ništa od toga; njena umjetnička djela ne streme biti shvaćena samodostatno, ona nikad nisu jednostavno smještena u prostor koji svojom prisutnošću obogaćuju, već radikalno mijenjaju ljudsko iskustvo prostora utječući svojim oblikovnim karakteristikama na koreografiju kretanja prostorom i čineći neizbježnim drugačiji način upotrebe prostora. Naravno, ta razlika upotrebe nije mjerljiva ekonomskom niti bilo kojom drugom korisnošću što mari ponajprije za kvantitativne podatke; ona je vidljiva prema reakciji posjetitelja/ica i korisnika/ica prostora na pitanje koje se neminovno javlja: što ako? Što ako svjetlo promijeni smjer širenja; što ako hodnik preokrene svoj smjer pružanja; što ako soba odjednom postane naoko beskonačna; što ako pomične stepenice doista vode negdje gore, u beskraj? Načini na koje je Vesna Pokas posljednjih godina preoblikovala izložbene prostore Galerije Forum, Academije Moderne, Gliptoteke HAZU, Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i dr., poticali su njihove posjetitelje/ice da o umjetnosti misle mnogo šire od granica tih prostora i njihovih neposrednih konteksta, ali neizbježno s potenciranom sviješću o prisutnosti u tim prostorima, o nesumnjivom utjecaju njihovog preoblikovanja i de facto prevrednovanja, na vlastitu samosvijest i osjećajnost. “Total design” prostora se kod Vesne Pokas javlja lišen svoje visokomodernističke pragmatičnosti i materijalističke utilitarnosti, njegova je svrha da se prostor, kakav god bio, a s njime i čovjek, uvijek nastavlja pružati šire od sebe sama.

Za izložbu u Galeriji Atelijera Žitnjak, prostoru gdje je i sama korisnica atelijera od samog početka upotrebe nekadašnje osnovnoškolske zgrade u tu svrhu (2002./’03.), te suosnivačica istoimene umjetničke organizacije (2004.), Vesna Pokas priprema njegovo preoblikovanje koje će mu istodobno značajno zamutiti fizičke granice i staviti u fokus jednu vrlo konkretnu sliku-objekt, izrađenu od pravokutno oblikovanih neonskih rasvjetnih tijela ili staklenih cijevi. Zamućenje fizičkog doživljaja prostora bit će postignuto upotrebom mašine za dim, koji će ga sav ispuniti, dok će crtež neonskim svjetlom u tom dematerijaliziranom prostoru zasjati kao odraz prepoznatljive umjetničine potrebe za uspostavljanjem vlastite strukture unutar prostora u kojima izlaže, odnosno s kojima radi, koje preoblikuje. Takav pristup Vesne Pokas i prostoru Atelijera Žitnjak cilja na događaj — induciran značajno drugačijim iskustvom tog prostora od svakodnevnog, te različitim načinima kretanja kroz njega — kao na središnju vrijednost te intervencije i njen temeljni razlog. Posrijedi je privremena, no radikalna, preobrazba gesti svakodnevnog kretanja i ponašanja, a time, na zajedničkom žitnjačkom nivou, i tog djelića življenja.

Tekst: Bojan Krištofić

Vesna Pokas (Sisak, 1959.) je godine 1984. završila interfakultetski studij Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskog fakulteta ― Odsjek za povijest umjetnosti. Izlagačkom djelatnošću se počinje baviti 1982. Samostalne izložbe: Sceno-grafija pogleda (Galerija PM, HDLU Zagreb, 1986.); Intra muros ― projekt (Galerija Protiron, Split, 1987.); Rathausgalerie, Wolfsberg, Austrija (1995.); Galerija Rigo, Novigrad (1996.); Projekcija, Galerija Sv. Toma, Rovinj (1998.); Izazov prostora (s Tomom Savić Gecanom i Goranom Petercolom, Galerija PM, HDLU Zagreb, 1998.); Bellevue View (Bellevue Sall, Wiesbaden, Njemačka, 1999.); 50° NW (BBK Galerie, Mainz, Njemačka, 2002.); Račić View (Studio Moderne galerije Josip Račić, Zagreb, 2002.); Salon Galić, Split (s Brankom Lepenom, 2004.); Galerija PM, HDLU Zagreb (2005.); Gliptoteka HAZU, Galerija I, Zagreb (2014.); Academia Moderna, Zagreb (2015.); U kvadratu, Galerija Forum, Zagreb (2017.).

Skupne izložbe (izbor): Internationale Malerwochen in der Steiermark, Neue Galerie, Graz (1990.); Hrvatska suvremena umjetnost, Ernst Museum, Budimpešta; Landung in Wien, Kunsthalle Exnergasse, WUK, Beč; Art’ d Eco: 4. International Triennial Ecology and Art, Raztavni salon Rotovž, Umetnostna galerija, Maribor; 4. Biennale Internazionale di Arti Visive, Museo della Citta, Udine; Nova hrvatska umjetnost, Moderna galerija, Zagreb (1992.); Keep that Freqency Clear, HDLU Zagreb; International Symposium of Installation, Šternberk (1994.); Grad / Otok, Lokrum, Dubrovnik (1996.); XXXVII Annale, Strategija: Izazov, Poreč (1997.); Granice 2000 / Borders 2000, Bastion Sv. Mihovila, Slavonski Brod (2000.); 20. godina PM-a, HDLU Zagreb (2001.); 42. Zagrebački salon, Zagreb (2007.); Tu smo, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula; 4. Hrvatski trijenale crteža, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2008.); XI. Trijenale hrvatskoga kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2012.).

Nagrade: Grad / Otok ― Prva nagrada (1996.); Zagrebački salon ― Grand prix (2007.); XI Trijenale hrvatskoga kiparstva ― Priznanje HS AICA-e (2012.). Stipendije: Wiesbaden, Kunsthaus (1999.); Mainz (2002.); Düsseldorf, Kunsthaus (2010.).

Samostalna izložba Društvene igre Hrvoja Đukeza u Galeriji AŽ se održava od subote, 4. lipnja do subote, 11. lipnja 2022. godine.

Izložba 04.06. — 11.06.2022.